Život u kamp-prikolici, bez struje i vode, ima i toga u 21. veku

100

Kada je Bogdan Lakić 1977. godine iz svojih Biljana Donjih u potrazi za poslom i životnom egzistencijom otišao u Rijeku, ni u najgorim snovima nije mogao da usni da se u svoje Biljane jednoga dana neće imati gde da se vrati. U porodičnoj kući ostali su mu tada roditelji i sestre, planovi da će jednoga dana podići sprat kuće i omogućiti sebi komforniji život, da bi nakon rata od svega toga ostala samo četiri zida, drveće koje raste kroz nekadašnje prostorije porodičnog doma, a Bogdan svoje mesto pod nebom našao u kamp prikolici koja mu je jedini krov nad glavom.

Priseća se Bogdan svog odlaska kao da je juče bilo, nada i ambicija koje je nakon odsluženja vojnog roka, poneo sa sobom verujući da će poštenim radom stvoriti još bolje uslove za život u Biljanima.

– U Biljanima sam rođen, ovo je moje rodno mesto. Kada sam završio vojni rok, otišao sam u Rijeku u potrazi za poslom. U riječkoj „Luci“ radio sam skoro četiri godine, a potom u zadarskoj „Maraski“ koja je u Rijeci imala predstavni..

The post Život u kamp-prikolici, bez struje i vode, ima i toga u 21. veku appeared first on Srpska dijaspora | Vesti iz dijaspore i o dijaspori.

Original Article