Odlazak pesnika i romansijera, čelnika Vukove zadužbine Miodraga Matickog: Borac za srpski jezik

27


VRSNI poznavalac istorije naše književnosti i jezika naše prošlosti, ugledni pesnik, pripovedač, romansijer, priređivač i urednik Miodrag Maticki preminuo je u utorak iznenada u Beogradu, u 80. godini.Čitav radni i stvaralački vek, u institucijama kulture i kroz svoja dela, proveo je u borbi za očuvanje srpskog jezika i pisma, u nastojanju da se pitanje jezika i pisma postavi kao državno pitanje. – Kada je reč o pismu, predstoji nam mukotrpna borba za ravnopravni status ćirilice u Srbiji, da ćirilica ne bude i dalje potiskivana, da najzad stekne u praksi status zvaničnog pisma. Svesni smo da su mali efekti od vatrenih govora, potpisivanja peticija na svakojakim skupovima, kao i lepljenje plakata. Da je, možda, pravi put okretanje mladima – govorio je Maticki. Rođen je 1. novembra 1940. godine u Velikom Središtu kod Vršca. Bio je direktor Instituta za književnost i umetnost u Beogradu, višegodišnji član UO Matice srpske, kao i njen potpredsednik, član UO Andrićeve zadužbine i Zadužbine "Dositej Obradović", kao i predsednik Upravnog odbora, a potom i predsednik Skupštine Vukove zadužbine. Objavio je knjige pesama: "Kroz prsten jabuku", "Kirvaj"; romane: "Treći konj", "Gluva lađa", "Delta"…, i pripovetke: "Svakodnevno hvatanje veverice", "Deseti za molitvu", "Senovite priče"… U oblasti stručnog i naučnog rada objavio je knjige: "Epika ustanka", "O srpskoj prozi", "Jezik srpskog pesništva"… Sahrana je 10. jula u 13 sati na Novom groblju u Beogradu. DUHOVNOST NA UDARU Živimo u turbulentnim vremenima, u vremenima utuka koji je, u doba tranzicije, drugačije vrste. Opet se dobrano juriša na preispitivanje održivosti vukovskog modela kolektivnog identiteta. Na udar su došle i ustanove čiji je rad ugrađen u temelje srpske duhovnosti – upozoravao je Maticki.Original Article